Duhovni razgovor o.Gavrila sa sestrom Zoricom. A-   A+  

Zorica: Sad se malo vezbam da cutim. Moram malo da slusam druge. Eto kako vi nas slusate i nase muke i nasa kukanja i svakakve gluposti a malo kazete.Ustvari puno kazete.A da nije vas kako bi mi se Bogu molili. Ja mislim da Bog slusa samo prave molitev i ciste.A koliko se molimo koliko je nasih molitava cistih i koliko ih Bog cuje.Al opet nas Bog nije ostavio.Zato sto eto imamo vas i vi nam pomazete kao kroz sito ono sto kroz njega milion puta proseju da bi nasli jedan grumen zlata.
o.Gavrilo: Bog blagoslovio sestra Zorice, kamen pod jezik najzdravije, ali i sa tastaturom može se grešiti jer ponekad i prst može da bude brži od pameti.
Zorica: Blagodarim Oce Gavrilo, Jeste Oce a i kad nije bilo ovoliko reci bolje se covek sporazumevao.Sad ima toliko nacina da se nesto objasni i puno novih reci a opet malo se kaze.Tako i mi pogotovu mladji kada pricamo medjusobno nepricamo ustvari nista.nego samo ko neka trka ko ce vise da kaze.. Oce da je to samo do jezika i prsta,nego nas i pamet cesto ostavlja.. Joj Oce da znate kako je u svetu i kako je sve nestvarno koliko je svet zaludjen svim i svacim a Boga netraze. Toliko je snazno ta neka pohlepa za parama i svi se tresu za sebe ko da nista nemaju,ko da su gladni.I tako strah i niko snikim.Mene tako ponekad samoca neka uhvati pa mi bude tesko,pa mislim poludecu.Ono vece kada sam vam pisala bas mi je lose bilo i ja sam losa bila sama sebe nisam mogla da smislim.i hvala Bogu od tada ko da je nesto dobro uslo u mene. I sad ja slavim svaki dan, i odmor sam uzela sa posla
I kad covek nista nema a ima to nesto.. A to nesto jeste NESTO a sve ostaloje nista.Onda je sve drugacije.

Drugaciji je svet i drugaciji su ljudi oko nas i priroda se onda coveku priblizuje.i kisa i vetrovi su onda dragoceni. Mozda sada da ja nekome pricam moje sve muke i ove i one i onakve i svakakve sa svih strana mozda bi onda rekli e pa toje cudo da si ti sad dobro.Ali nije nista do muka do nemanja do problema. Sve je u coveku.Nije nista od spolja ni do drugih nego do nas samijh do nasih greha i nasih pohlepa.I sto sam ja bila ko u zatvoru nije niko kriv do ja sama.I sto je meni cudo sto je meni dobro nije zato sto su se meni problemi resili ,nisu se resili.Cudo je sto sam ja ozdravila.Ko iz vedra neba i sad je sve drugacije. I lepo ste mi rekli za vedrinu. Eto kako ste mi je poslali Oce tu vedrinu. Neka vas Bog cuva Oce da ste nam ko zvezda danica.

Pregleda: 3862