Duhovni razgovor o.Gavrila sa bratom Stefanom A-   A+  

- Oče, blagoslovite.

o.Gavrilo- Bog blagoslovio.

- Imam jedno pitanje, ako mogu.

o.Gavrilo- Možeš. Odakle se javljaš?

- Iz Novog Sada.

o.Gavrilo- Koliko ti je godina?

- 19.

o.Gavrilo- Kako si došao na naš Skype?

- Saznao sam preko Vašeg sajta. Video sam da je moguće sa Vama pričati preko Skypea.

o.Gavrilo- Ideš li redovno u crkvu?

- Da, svake nedelje na Liturgiju.

o.Gavrilo- To je za svaku pohvalu.

- Post poštujem svake srede i petka, kao i veće postove. Jedva čekam da počne Božićni.

o.Gavrilo- Da li ideš u srednju školu?

- Ja sam na trećoj godini Akademije umetnosti, a trebalo bi da sam na prvoj. Ja sam inače muzičar, pa je to normalno.

o.Gavrilo- Znači, talentovan si za učenje čim si tako napredovao.

- Više za svirku, mada od malih nogu nisam voleo pohvale. Više sam, iskreno, zahvaljivao svojim profesorima.

o.Gavrilo- Kakav je duhovni život u Novom Sadu, da li pravoslavni hrišćani pohađaju nedeljna i praznična bogosluženja?

- Veoma dobar. Ja sam lično zadovoljan, premda na Akademiji nije duhovno uporište, nažalost. Juče sam bio na predavanju Vladete Jerotića. Tema je bila “Muzika i Hrišćanstvo” i bilo je mnogo ljudi. Mnogi su stajali, jer nije bilo mesta, ali nisu zažalili. Kao ni ja.

o.Gavrilo- Imate dve crkve u gradu, a koliki je broj stanovnika?

- Nisam siguran. Ja sam inače iz Šapca, pa baš i ne znam. Znam za Sabornu crkvu, Almašku i Uspensku, u koju ja idem.

o.Gavrilo- Koliko traje Sv. Liturgija kad služi Vladika?

- Liturgija počinje uvek u 9:30, a završava se u 11:00. Vladiku Irineja nisam još video da je služio u Uspenskoj. Možda služi u Sabornoj, ne znam.

o.Gavrilo- Od kad si ti u Novom Sadu pa da nisi stigao na bogosluženje kad služi Vladika?

- Od 2006. godine. Ali ja sam počeo da idem na bogosluženja tek pre šest meseci. Do tada sam bio vernik na rečima, ali ne i na delima. Knjiga koja me je privela veri jeste “Između straha i nade” od sv. Amvrosija Optinskog.

o.Gavrilo- Zbog čega, zar tvoji roditelji nisu verujući? Možda su samo tradicionalni, obredni vernici.

- Može se tako reći. Otac svake godine uvek posti Božićni i Vaskršnji post. Mada, moje je grešno mišljenje da nije naučio šta je ustvari prava Blagodat posta. Kad počnem da pričam o Bogu, on mi kaže da ne filozofiram. Znate kako narod kaže, sve umereno. Tako on to misli, da ne preterujem, u tom smislu.

o.Gavrilo- Slave Krsnu slavu, Božić kad se puca i unose badnjak i slama u kuću, Uskrs kad se farbaju jaja i još možda kada je zavetna slava u mestu gde žive.

- Da, da, slavimo Svetog Nikolu.

o.Gavrilo- To se može reći da su srednji obredni vernici…

- Tako nešto.

o.Gavrilo- Imaš li još braće i sestara?

- Imam mlađeg brata, ima 13 godina.

o.Gavrilo- Da li se u mestu gde si išao u školu držala veronauka?

- Ja sam se sa veronaukom upoznao tek u srednjoj školi, i to na drugoj godini. Imali smo je i na prvoj, ali predavačica je bila malo u modernijem stilu. Dobra devojka, samo nije bilo neke ozbiljnosti, pa nisam pridavao neki značaj. A sad veronauke ima i u osnovnim školama.

o.Gavrilo- Zar veronauka nije po programu, ili je po slobodnom izboru?

- Ona je inače uvedena, bar što se tiče srednjih škola. Konkretno u muzičkoj ja sam se upoznao sa njom 2003. godine. I moj brat mlađi je pohađa, naravno, u osnovnoj školi.

o.Gavrilo- A ta veroučiteljica nije imala teološko obrazovanje?

- Da.

o.Gavrilo- Koliko joj je godina bilo?

- Mlada je bila, možda oko 25-26 godina. Ali je posle nje došao moj sada odličan prijatelj, koji nas je upoznao sa Pravoslavljem. Na svakom času ja sam imao pitanja, tako da su na kraju časa moji drugovi pitali: “Stefane, imaš li šta da pitaš?”

o.Gavrilo- Znači da si dobar, želeo si da bolje upoznaš pravoslavnu nauku da bi se čvršće utvrdio u veri. Kome je posvećena crkva u tvom mestu?

- Sv. Pavlu i Petru. Vladika je preosvećeni Lavrentije.

o.Gavrilo- Kako se zove tvoj parohijski sveštenik?

- Otac Veran, on je služio opelo mojoj prababi, koja je umrla pre dva-tri meseca.

o.Gavrilo- Koliko stanovnika ima tvoje mesto?

- Ukupno oko 50.000, možda i više. Mačva sigurno ima između 100.000 i 150.000.

o.Gavrilo- A koliko ima sveštenika na toj parohiji, kad samo jednu crkvu imate u vašem mestu? Koji vam je manastir najbliži?

- Ima samo jedna pravoslavna crkva i jedna katolicka. Najbliži manastir je Kaona.

o.Gavrilo- Odlaziš li ponekad u manastir, koliko je daleko od tvog mesta?

- Nažalost, bio sam samo dva ili tri puta. To je bilo u periodu kada sam bio jak samo na rečima.

o.Gavrilo- A sad si jak u veri i molitvi.

- Trudim se da čitam akatist Gospodu Isusu Hristu svaki dan i trudim se oko pomisli, premda padnem, ali i ustanem. Trudim se da istrpim sve loše bez obzira da li bio u pravu ili ne. Slušam svoje profesore, roditelje takođe.

o.Gavrilo- Samo se čuvaj greha i loših ljudi.

- Upravo to, oče. Uvek se trudim, govorim o Crkvi i obavezno o dogmatskim razlikama, jer često čujem kako smo svi hrišćani, itd. Naravno, bez ikakve mržnje ili bilo čega lošeg, nego sve u službi ljubavi Božje.

o.Gavrilo- Imaš li dobre prijatelje, verujuće, tvog uzrasta?

- Skoro sam počeo da pevam u crkvi u horu, gde je mnogo dobrih ljudi i imam mnogo da naučim od njih. Na akademiji imam dvojicu-trojicu sa kojima mogu da razgovaram, koji su verujući i koji idu redovno na bogosluženja.

o.Gavrilo- E, to je lepo i za dušu korisno - pesmom slaviti Gospoda.

- I to je to, ostali su nažalost duhovno obambrli. Ja volim da pevam, ali nikad ne bih otišao u hor, no pošto je crkveni… tu obavezno napravim izuzetak.  Moram da Vam ispričam kako sam pristupio horu. Šta je bila Božja promisao za mene…

o.Gavrilo- Održava li se u Novom Sadu veronauka za odrasle?

- Svake nedelje imaju predavanja u gimnaziji, baš je juče bio Jerotić. Dakle, bio sam na Liturgiji i iz sasvim nepoznatog razloga mi se zavrti u glavi. Odem nazad da sednem kako bih došao sebi i jedna gospođa mi pomogne, hladila me je lepezom, morao sam da popijem vode kako bih došao sebi. Ona me je usput pitala kako se zovem, u koju školu idem, odakle sam itd. Ispričam joj sve i kažem da sam muzičar, a ona sva uzbuđena kaže da im fale tenori, a ja sam inače tenor. Upozna me sa dirigenticom, to je jedna dobra devojka koja izuzetno peva. Bilo je to pre mesec i po. Iskreno, malo sam se i uplašio. Sretnem gospođu pre mesec dana i ona me privede ponovo i ja se dogovorim sve, i eto, tako sam ja krenuo. I JAKO SAM SREĆAN! Inače sam sa zdravljem odličan i ta vrtoglavica se meni ne dešava. Bogu sada blagodarim za tu vrtoglavicu. Eto, to je moja priča.

o.Gavrilo- E, nek si blagosloven, da budeš dobar vernik i uspešan muzičar!

- Kažem sebi: uvek prvo duhovno, a sve ostalo će doći kad Bog kaže. Imam jednu nedoumicu i Vaš savet mi je jako potreban.

o.Gavrilo- Koju nedoumicu?

- Pitanje je vezano za elektronska dokumenta. Znate da su sad uvedeni pasoši sa biometrijskim podacima i čipovima, a ja se malo smućujem kad to čujem. Ja sam inače spreman da ga ne uzmem, pa i da me se bližnji moji odreknu. Dosta sam čitao o tome i na Vašem sajtu i na drugim sajtovima. Ne znam šta da radim. Meni kao muzičaru putovanja dosta znače u razvoju, ali meni je najvažniji duhovni razvoj i ne razmišljam kad je to u pitanju. Biram Boga, a ne čip.

o.Gavrilo- Ne opterećuj se time, sve je to zemaljsko, za spasenje duše nije bitno.  Bitna su dobra dela s kojima ćemo izići pred Gospoda. To su ovozemaljska dokumenta bez kojih se ne možemo kretati po ovoj kugli zemaljskoj.

- Ako Vi kažete tako, ja Vam verujem.

o.Gavrilo- Ja ne razmišljam drugačije i sa tim se ne opterećujem.

- Znate, ja ne smatram da je to “znak onoga”, samo nisam želeo da uzimam nešto bez saveta nekog ko poseduje veliki duhovni epitet, kao što ste Vi.

o.Gavrilo- Nimalo ne razmišljam o kojekakvim fantazijama, neproverenim i neutvrđenim. Mislim da se čovek tako opterećuje nečim nebitnim, a najvažnije je da se trudi oko spasenja svoje duše, da čini dobra dela, da ispuni deset Božjih zapovesti, da bi zadobio Carstvo Nebesko.

- Tako ste rekli, i ja ću Vas poslušati. Imam još jednu molbu. Voleo bih ako biste se pomolili za moju porodicu, oca Tomislava, majku Mirjanu, brata Vukašina i mene Stefana, da nam Bog da duhovne mudrosti.

o.Gavrilo- Hoću, brate Stefane. Eto, da privodimo kraju ovaj naš dušekoristan razgovor.

- Hvala Vam, oče Gavrilo, na svemu. Mnogo mi je koristio ovaj razgovor.

o.Gavrilo- Bog te blagoslovio. Laku noć, lep i spokojan san.

- Hvala još jednom, oče. Laku noć i svako dobro.

o.Gavrilo- Amin.

Pregleda: 5369