.. Još se živo sjećam tih prvih Svetih Liturgija.Crkva poluprazna,svečana tišina i šuštanje očevih odeždi. Poslije su počeli dolaziti poklonici odasvud,autobusi,vreva.. Sve te godine iako teško bolestan nije propuštao Svete Liturgije,čitao je molitve…

Puno puta sam se znala upitati od kud mu tolika snaga? Moram priznati da sam više puta bila začuđena i njegovim vizionarskim duhom prvenstveno gledajući na njegovu životnu dob koliko samo svakodnevnih stvari i obaveza meni teško pada,a on sebi vazda nalaže sve teži i teži podvig. Praktičar je, u svemu vidi krajnji cilj koji želi postići za razliku od većine nas koji prvo vidimo poteškoće koje nas već unaprijed odvraćaju od željenog cilja. U tome se vjerojatno i razlikuje mentalitet pobjednika od mentaliteta običnog čovjeka.Na kraju krajeva takva su nekako i ova naša preteška vremena,da više gledamo u ono što nemamo nego u ono što nam Gospod svakodnevno izobilno daruje.

Gledajući na stvari iz današnjeg kuta gledanja,nositi bremena slabijih nije ni normalno ni uobičajeno.Trenutno više vrijedi zakon džungle-tko je jači taj gazi slabijeg i čim osjeti kap žrtvine krvi - proždire ju bez milosti.Grižnja savjesti i pokajanje baš i nije na nekoj cijeni.

Zbog tih okrutnih pravila današnjice svakodnevni trud i nesebična ljubav jednog monaha upravljena na spasenje svih ljudi postaje još vrijedniji.

Svako veče u 22,00 sata moj dom osjeni blagoslov manastira Lepavina.Kao da se prostor manastirskog hrama neprimjetno i neobjašnjivo useli u njega.Stavivši slušalice na uši uplovljavam u jedan drugi svijet,zajedno se s ocem Gavrilom molim-čak i pjevam zajedno s njim.Tihim i umilnim glasom on čita akatist Presvetoj Bogorodici kao što djetešce sito i okupano guguće svojoj majčici.Najljepšim tonovima zahvalno srce slavoslovi Onoj koja je rodila Svemogućeg.

I kao što apostol Pavle kaže: “Bio sam svima sve da bih bar nekog pridobio za Hrista”, tako i nas otac Gavrilo uči hodati u duhovnom svijetu,pridržava našu ruku, i na sve moguće načine pokušava pokidati željezne okove koji okivaju naša srca svetovnim željama i pravilima.Svojim trudom želi reći “Hej,možda već sutra nećeš imati sve ovo što danas nazivaš svojim-možda već sutra bude prekasno!Ustani i zahvali Bogu što postojiš ti i sve tvoje najmilije!”.

Zna on da od cijelog napornog dana ispunjenog svakojakim obavezama vremena za molitvu gotovo i nemamo. I onda on umjesto nas čita Akatist i kao da kaže: “Evo umorna si,ti samo slušaj i
odmaraj dušu svoju - ja ću umjesto tebe-odmori se u molitvi čedo moje!”

I opet smo sami u crkvi,on čita Akatist samo za mene i moju porodicu,a ja čujem dobro poznato šuštanje njegovih odeždi!

Hvala vam oče na vašem nesebičnom trudu! Osvećujte i dalje naše domove i naše živote! Vaše ovčice gdje god rasute po svijetu živjele dobro poznaju vaš glas i hitaju da ih nahranite i napojite svetogorskim nektarom.

Uzdam se u to da će po vašim molitvama Ona koju toliko ljubite kod Sina svoga izmoliti milost i za nas griješne.

Sestra Spomenka
18.03.09