RASTANAK SA ARHIMANDRITOM AMFILOHIJEM
Arhimandrit Amfilohije (Živković), 10 dana poslije strahovite eksplozije u kojoj je zadobio teške tjelesne povrede upokojio se 03.februara u bolnici u Zagrebu, sahranjen je u manastiru Grgeteg na Fruškoj gori
Teško bi bilo opisati i prenijeti emocije i bol koji se mogao vidjeti na licu onih koji su prisustvovali sahrani u subotu, 07.februara. Osim roditelja i brata, sahrani je prisustvovao veliki broj ljudi, kako iz reda monaštva i sveštenstva-očeve generacije iz bogoslovije, tako i mirjana. Tu je bio vladika Sava slavonski koji nije krio suze zbog velikoga gubitka i bola, jer ga je zaista mnogo ljubio.
Između ostalih i vladika Vasilije zvorničko-tuzlanski i vladika Vasilije sremski. Prilikom opijela gorjele su svijeće voštanice ali i srca svih prisutnih, svi smo bili jedno i sva srca su plamtjela molitvenom čežnjom. Kažu da molitva biva uslišena kada je iskrena, kada je nesebična i kada se prinosi iz tajne klijeti srca. Te subote naše su oči istovremeno bile uprte i dole u zemlju i gore visoko u Nebo. Dole u zemlju su gledale naše tjelesne oči, znajući da smo od zemlje postali i da smo nemoćni. Gore u Nebo su gledale naše duhovne oči, ispovijedajući Onoga koji u Svojoj desnici drži sve vidivo i nevidivo.
Ove, 2009. godine, otac Amfilohije je trebao da proslavi 20 godina od primanja angelskog obraza-monaškog čina. Isto tako, budući da je rođen 03.aprila 1971 a upokojio se 03.februara 2009, ove godine je trebalo da napuni 38 godina.
Pred svima nama koji smo ga poznavali i koji smo još uvijek u nevjerici zbog nevjerovatnih okolnosti pod kojim je stradao u Hristu nam ljubljeni otac Amfiloije, po riječima vladike Save, ostvarila se velika tajna naše vjere. Jer pitanja ‘’kako’’ i ‘’zašto’’ zaista nemaju odgovora, i stradanje našega oca u punoći života jedino možemo primiti i pojmiti kroz prizmu vjere. I jedino u vjeri i kroz vjeru možemo ponijeti ovako veliki gubitak. Prepodobni Atanasije Atonski (proslavlja se 5/18jula), veliki svetilnik monaštva u 10.vijeku i osnivač velike Lavre na Svetoj Gori, koji se udostojio velike blagodati Božije ali i javljanja Presvete Bogorodice koja čudotvorno izvede vodu iz stijene i koja mu je obećala da će dovijeka biti igumanija manastira, postradao je mučenički tako što je, pregledajući sa 6 monaha novoizgrađenu pripratu crkve i zid koji se tada zidao, zid se provalio i sve ih je zatrpao. Eto velikoga čovjeka tamo i eto neispitljivoga Promisla Božijega po kojem postrada.
Evo ljubljenoga nam brata i oca ovdje, punog vrline i blagodati, evo hadžije, poklonika Groba Gospodnjeg i svetih mjesta u Svetoj Zemlji, evo čovjeka, evo čovjeka...i evo tajne nam nedokučive po kojoj se uze od nas. Obraćajući se prisutnima vladika Sava nam je uputio nekoliko riječi utjehe govoreći o tome da nam je otac Amfilohije i dalje blizu i da ga nikad ne zaboravimo u svojim molitvama, kao što ni otac neće zaboraviti nas.
Opijelo oca Amfiohija je završeno uz tropar živonosnom Hristovom Vaskrsenju. Kada se iz grla svih prisutnih začulo gromoglasno ‘’Hristos voskrese iz mrtvih’’, lik oca Amfilohija je još jednom oživjeo u nama. I zajedno sa apostolom smo uzviknuli ‘’smrti gdje ti je žalac, ade gdje ti je pobjeda’’. Jer živ je Bog, i živa će biti duša našega oca Amfilohija od sada i do vijeka.
Amin Bože.
Svetosavska omladinska zajednica EPARHIJE BANJALUČKE
Fotografije sa sahrane, možete pogledati na ovom linku:
http://www.sozeb.org/galerija/thumbnails.php?album=104
Preuzeto sa:
http://www.sozeb.org/index.php?option=com_content&task=view&id=379&Itemid=58
Datum: 09.02.2009. godine
| | |
Postao 02/10 u 09:55 AM
|