POVEZATI SE S BLIŽNJIMA U GRADU SVETE PETKE
Bilo je predveče. Petak. Put započinjem, kao i uvijek od “Instituta za majku i dete” na Novom Beogradu.
Aleksandrija i kraljica Natalija
Bilo je predveče. Petak. Put započinjem, kao i uvijek od “Instituta za majku i dete” na Novom Beogradu. Po ustaljenom već običaju sišao sam na “Zelenom Vencu” iz autobusa i uputio se prema železničkoj stanici pješke spuštajući se niz jednu kosinu. Onda sam krenuo uzbrdo ka Krunskoj…nekud ulicom Kraljice Natalije koja je inače premda velika dobrotvorka, ali i nesrećna kao supruga na koncu konvertirala i priklonila se rimokatolicizmu, dok je svojevremeno za razliku od kralja Milana, inače poznatog austrofila, nastojala da Srbiju politički okrene više ka Rusiji . Zbrkana situacija, već na početku.
U Krunskoj ulici, tamo gdje se ona sječe sa ulicom Svetozara Markovića ima u Beogradu jedan kafe s nazivom “Alo, Alo”. Tamo sam se dogovorio s rodbinom da se vidim. Pričaćemo, po običaju o djelu svjetske literature “Aleksandrijskom kvartetu” Lorensa Darela, i mozda koju riječ o krštenju maloga rođaka Aljoše u buretu, ako Bog da.
Ima tu nekolika kilometra, ali prijalo mi je hodanje, dan je taj bio poseban po nekoj tišini, i miru, to predveče okupano svjetlima, blag vjetar milovao je hiljade prolaznika koji su nekud žurili, ali ne baš onako nervozno i beznadežno kakav je postao običaj. Bilo je zaista i istinski zaljubljenih parova, koji će sklopiti blagoslovene brakove pored Beograđanke.
Mir i Njegova Svetost
Bio sam začuđen, otkud toliko mira u ovom nemirnom gradu, prvi put otkako sam došao ovamo. Bio sam u nedoumici, ali mi je prijalo, kao da sam se našao u majčinom zagrljaju, a ne u vavilonskoj pometnji milionskog grada.
Prolazeći pored „Ruskog doma”, ugledao sam obavijest o predstavljenju Njegove Svetosti Patrijarha Moskovskog i Cijele Rusije Alekseja II.. Priroda u Srbiji, nebesa nad prijestonim gradom su u tišini i dostojansteno ispraćali Velikog Patrijarha inače porijeklom od njemačkog baltičkog plemstva koje je otkrilo nekad davno istinu pravoslavlja.. ili je to on nas ispraćao. U njedrima ove zemlje, oni koji su se ovdje upokojili, pozdravljali su kroz tišinu nebesa, kosmički događaj, putovanje onoga koji je predstojao zemljom za koju se govorilo vijekovima da jedina graniči s Bogom.
To je bilo u petak....
Pismo i mobilna telefonija
Utorak..
Kum je nazvao na fiksni telefon da me obavijesti da uopšte postoji to pismo. B 92 zvuči kao neki bombarder. Vrijeme je posta, i ja ne znam da li sam i sam kao dijete koje se povija pod naletom vjetra. Namjera mi je naime uskoro da idem u “Delta siti”, najveći tržni centar na Balkanu, da kupim mobilni telefon. To je na Novom Beogradu. Još sam u Beogradu.
Za djecu odobravaju rođendanske popuste od 10% do 30%, a ima i poklona iznenađenja. I “Delta siti” ove godine proslavlja svoj 1.. rođendan.
Odavno ne koristim mobilni, a sad mi je potreban i to taman kada se očekuje najnovija generacija mobilnih telefona sa mnogo boljim prenosom slike i još bržim protokom informacija. Znači da ću u perspektivi morati još jednom da kupim telefon, moderniji, brži, manji, sa dvije skrivene antene. Mobilni je, kako se navodi i čini već godinama alfa i omega svih poslovnih i privatnih komunikacija.
U stvari, ja moram da kupim mobilni, jer postajem vremenom i sam sebi čudan, zašto ne posjedujem mobilni. Pa, dobro, onda idem u “Delta siti” da kupim mobilni. To i nije neki podvig. Već krstarim internetom, a sad evo, i mobilnom telefonijom prateći kako se signali uobličuju u simbole.
Čitam i ovo najnovije pismo o autentičnosti ili neautentičnosti potpisa…
Delta siti i “Boško Buha"
Baš u “Blicu” dalje se govori o “Delta sitiju”: “Očekujemo pravu festivalsku atmosferu. U želji da na pravi način obeležimo ovaj dan pripremili smo bogat muzički program, zanimljive igrice, a za mališane smo napravili „Bajkodrom” gde će od 15 sati moći da upoznaju svoje omiljene likove Snežanu, Pepeljugu, Zlog Vuka, Vešticu, u koje će se kostimirati glumci pozorišta „Boško Buha” ...otkriće nove talente u glumi, pevanju, sviranju, imitaciji, a najuspešnije očekuju i pokloni, zainteresovani mogu da se prijave od 16.30 na označenom pultu u holu. Posetioce će zabavljati i Loko bend, a velika žurka završiće se tek u ponoć uz ritmove DJ Pepe, do kada će raditi i sve prodavnice u molu...Većina prodavnica, povodom ovog slavlja, odobrila je i popuste na svoje proizvode.. Tako u „Espritu” daju popust od 10 odsto na svaku kupovinu, a u „Morganu” su svi artikli sniženi za 20 odsto.”
Majka mi je iz inostranstva za ovu zimu poslala jaknu od „Esprita”, tako da ne moram i tamo da svraćam. Moram da priznam da je vrijeme koje je izabrano za objavu pomenutog pisma dobro izabrano, ma šta to značilo. U Otkrovenju piše: „Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj. „
Znači, On jedini otkriva istinu, u onaj nenadni dan.
Bližnji
Ovo skitanje Beogradom dovelo me je i do „Večernjih novosti” koje su objavile integralno pismo, a tako sam poželio da odem na kratko u manastir, samo malo, negdje u tišinu brezovih šuma.
Živeći tako od danas do sjutra, trudeći se, ja bijednik, da pratim, makar dahom Svedržitelja, pratim tako i putovanja braće i sestara do svijetlih manastira, tako brata Nenada koji se nenadno obrete u Jošanici, pod Ostrogom, u Manasiji...sestru Natašu u Ilinju...dozivam sestru iz Sarajeva, sjetim se i malog Jovana u Americi...., pratim saborske odluke. Čestitam i Bajram mubarek olsun mojim prijateljima u Njemačkoj.
Zahvalan sam rodbini iz „Alo, alo” kafea na knjizi „Aleksandrijski kvartet”, koju s mukom čitam, jer nije lako kroz tu pustinju mediteransku se probiti:"Grad se čvrsto zatvorio prozorskim kapcima, kao da očekuje orkan…Krivac uvek žuri da dobije svoje, da bude kažnjen: jedino ga tamo čeka zadovoljenje…Redovno se sastaju, stari moj, da bi složili obaveštenja. Ovo znamo kao sigurno...Posao mislioca je da podstiče na razmišljanje: posao sveca je da ćuti o svome otkriću.”
Bližnji II
Četvrtak, petak…
Sveti Atanasije Veliki, Arhiepiskop Aleksandrijski u okružnoj poslanici episkopima Egipta i Libije objavljuje slijedeće:” Onaj ko hoće da tuđu decu preda u ropstvo, prerušava se u roditelje kako bi ih što lakše odvojio od njih, da bi ih potom, kada ih odvede daleko pogubio...Tako je prevario i Evu, ne govoreći svoje, nego lažljivo upotrebljavajući Božije reči i menjajući njihov smisao....Oni svuda donose nemir i nered, jer nisu zadovoljni ni sopstvenim odredbama. Svake godine se sastaju tobože, pišu sporazume, prave se da pišu o veri, izazivajući podsmeh i sramoteći najpre sebe, stoga što njihove odredbe ne odbacuje niko drugi do oni sami. Jer kada bi verovali u ono što su ranije sami napisali, ne bi se trudili da pišu nešto drugo...”
Al, moj brat Nenad me umiva svojim tekstovima. Kako se povezati s bližnjima? Mora postojati način.
Evo, slušam pjesmu brate Nenade, hrvatsku i to još od Doris Dragović:...” Bila je bila, vila svoja krila u snu, anđeo Gabrijel, spustija na me, a ima je, ima tvoj lik, jubim te zauvik...”
Za mnogostradalni narod naš na Kosovu i Metohiji, po dijaspori, na Grenlandu, po bolnicama i sirotištima, monaške rojeve, bjednike, stare i nemoćne, za neprijatelje, one na stratištima, za izgubljene kolone Krajišnika, za braću i sestre po kulama i katakombama… Gospodu se pomolimo.
Sveti Dionisije Aeropagit govori o cjelivu ljubavi: “Neka celivaju oni iz klira episkopa, laici muškarci laike muškarce, a žene neka celivaju žene.”, i sve tako dok Blagoslov i Milost Gospodnja se ne protegnu na svu punoću vjernih.
Petak, noć, jutro, šta li je, budi me rodbina 4 izjutra. Vjetar, košava beogradska. Oduvaće nas vjetar i mi ne idemo još na hodočašće planirano već od četvrtka.
Na vijestima potjera u Aranđelovcu za bjeguncima od Haga u Nizozemskoj.
Kupio sam i telefonski broj, sad imam i telefonski broj napokon. U međuvremenu sam nabavio i telefonski aparat.
Najostavljeniji i mobilni
Moram ipak da kažem da nijesam otišao u „Delta siti” da kupim mobilni, nego u centar. Evo, kako je bilo:
Bio je post i sunce je već bilo zašlo. Penjao sam se na terazije. Prolazim pored pekare i razmišljam da li da svratim da naručim posnu pitu od bundeva ili krompirušu, barem nešto, al prvo telefon da kupim, a i za večeru je još rano. Razmijenio sam evre za dinare u tunelu mjenjačnice na Zelenom Vencu. Penjem se žurno ka hotelu Balkan i Moskvi, terazijskoj česmi. Gledam ispred sebe u pločnik, navukao sam kapuljaču. Samo da kupim taj mobilni, da skinem to s vrata.
Nedavno sam u hotelu Balkan prisustvovao jednoj prezentaciji, ali sad je druga priča. Gledam u pločnik, jer me reklame prilično zaslijepljuju. Negdje pored kockarnice Aleksandar iz koje kao da su rigali plamenovi na pola puta, na tlu iznenađenje - skoro ispred samih vrata kockarnice ikona Sabora Svih Svetih, jedan prosjak, pretpostavljam solunski dobrovoljac, preživio još od 1918. sve tajfune i tajkune, takođe navukao kapuljaču i prostro na pod Sve Svete , kao uzgredan detalj u gradu. Skoro da sam ga prevideo od grmljavine motora najmodernijih automobila, predivnih beogradskih ljepotica koje su šetale svoje najmodernije zimske čizmice i od pretjerane pomućenosti u mojoj glavi da po svaku cijenu kupim mobilni. Izvanredno pozicioniran prosjak.
Nije ispružio ni ruku, nije tražio milostinju. Prostro je ikonu za podsjetnik onima, koji ulaze u kockarnicu da stave svoja mala bogatstva na kocku.
Tekst: Radomir Vučić
u Beogradu na dan sv. apostol Andrej Prvozvani
13.12.2008 godine
| | |
Postao 12/13 u 04:37 AM
|
Komentari:
Post poslije: MANASTIR STUPLJE
Post prije: ALFA I OMEGA LJUBAVI