MANASTIR KRUŠEDOL
Nakon sat vremena putovanja od Beograda, uspeo sad da parkiram pored velike žarko crvene kapije Manastira Krušedol. Bio je to moj prvi kontakt sa fruškogorskim manastirima, kako je vole nazivati, srpska Sveta Gora, koja broji čak 16 manastira.
.. Trebalo je dočekati taj dan kada ću da posetim srpsku Svetu Goru. Fruška gora se nalazi blizu Beograda, ali meni lično je trebala godina dana da napravim prvi korak prema srpskoj svetoj Fruškoj gori.
Bez obzira što bi često putovao i tako upoznavao manastire po Srbiji, uz preporuku o.Gavrila, gde god sam došao nigde nisam osećao da sam došao sam, uz blagoslov Oca Gavrila svuda sam se osećao dobro došao, i svuda bi bio primljen kao najdraži posetilac nekog od manastira. Ovaj put idem bez preporuke o.Gavrila. No, uz Očev blagoslov na ovo putovanje, Gospod mi je podario grupu vernika iz Banja Luke kojima sam se priključio na njihovom putovanju fruškogorskim manastirima.
Oni su došli sa zapadne strane Fruške gore, a ja sa istočne, tako da je bilo pravo čudo kako sam samo tri minute posle njih parkirao na parkiralište manastira Krušedol. U trenutku kada sam parkirao auto, banjalučka grupa vernika je već bila ušla u dvorište manastira.
Oltar u manastiru Krušedol
Nekoliko metara ispred sebe, prepoznao sam sestru Natašu, bila je zadnja u grupi, izdvojila se iz ostatka grupe i polako je koračala iza svih prema crkvi. Na moj poziv, sestra se nije okretala jer malopre iza sebe nije videla nikoga, znala je da je poslednja ušla u dvorište manastira, i da nema nikoga poznatoga tko bi mogao da je poziva po imenu. Pokusao sam nekoliko puta, i tek nakon nekoliko pokušaja, okrenula se i prepoznala me. Obradovali smo se jedan drugome i zajedno krenuli prema ulasku u crkvu.
Crkva je dom Božji, ali manastiru Krušedol je pravi dom i srpskih velikana iz naravno dalje srpske istorije, tu se nalaze grobnice u zidinama, mošti u kivotima, pa i grobnice u podu hrama. Prvo kada sam ušao u hram u priprati sam video ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice iz manastira Hilandar sa prave Svete Gore. Kasnije od prvih dojmova, na oltaru se primećuje ikona Blagovesti, gde Arhandjel Gavrilo saopštava Blagu Vest Presvetoj Bogorodici. Kao i svako veče u 22:00 na radio Blagovesti, sa sajta manastira Lepavina, otac Gavrilo saopštava i upoznaje slušatelje sa stazom spasenja uz akatist Presvetoj Bogorodici.
Manastirska crkva je posvećena Blagovestima Bogorodice, a podigao ju je u 16.veku Đorđe Branković, sin Despota Stefana Slepog i majke Angeline Branković. Iznad vrata crkve na vanjskom zidu je velika freska Strašnog Suda na kojoj se može primetiti priča o sudbini i kraju sveta.
Spusteći pogled malo prema dole, ispod ikonostasa se nalazi kivot u kome su smešteni ostaci moštiju svetih Brankovića, Maksima, Stefana, Jovana i Angeline.
Ovde u manastiru Krušedol su sahranjeni pored Brankovića i Patrijarh Arsenije III Čarnojević s kojim su moji preci morali da napuste rodnu srpsku zemlju i otisli pred turcima u zapadne krajeve. Ovde su sahranjeni i Mitropolit Isaija Đaković, Patrijarh Arsenije IV Jovanović, grof Đorđe Branković, Vojvoda Stefan Šupljikac, po kojem je Vojvodina dobila ime, knjeginja Ljubica Obrenović kao i kralj Milan Obrenović.
Celivao sam Ikone i kivote srpskih svetitelja, a sestra Nataša je za to vreme otišla za pevnicu da nešto pročita, znatiželja me povukla, pridružio sam joj se, pa smo nastavili naizmenično da čitamo. Bila je to knjiga za mene bez naziva i pisca, iz 1942.g. iz ratnih godina. Pridružio sam joj se u čitanju. Čitali smo odlomke te neimenovane knjige u kojoj su se nalazile razne mudre teme. Nikoga nije bilo u crkvi, osim nas, ostali dio grupe je već krenuo prema autobusu, a mi smo nadahnuvši se mudrim tekstovima sve dublje uranjali u piščeve zakone, o tome, kako se hriščani u životu moraju više truditi i biti odgovorniji za svoja dela od ostalih ljudi, jer hriščanima je istina bliža nego ostalima, mi poznajemo pravu Istinu. Čestitost, iskrenost, brižnosti, humanost i odgovornost moraju biti naše osobine, jer mi smo jako blizu, Onome koji je apsolutno Čestit, Iskren, Pravedan.
Od velike zadubljenosti u tajne koje pišu u nepoznatoj knjizi za pevnicom, zaboravili smo da naša grupa verovatno već sedi u autobusu i čeka dvoje nerazumnih i neodgovornih, nehumanih i nepravednih prema drugima.
Celivali smo Ikone, ostavili imena za čitanje za molitve i požurili prema autobusu, tamo je teta Borka pokušala da nam objasni neke osnovne stvari o ponašanju na grupnim putovanjima, ali mislim da nije pogodila baš pravi trenutak, jer mi smo malopre bili nadahnuti sa drugog sveta sa temam kao što su iskrenost, i brigom o bližnjima koji nas čekaju, mi smo sada znali šta je čestitost i pravednost, tako da trud tete Borke da nam dokaže da svi kasne samo zbog nas nije baš urodio plodom.
Uz strpljenje, strpljive tete Borke koja za nas uvijek ima razumevanja, krenuli smo dalje, prema manastiru Velika Remeta.
Otac Stefan - iguman manastira Velika Remeta
Tamo nas je dočekao o.Stefan iguman manastira Velika Remeta, koji nam je dao blagoslov. Svi smo se okupili oko Oca Stefana i onda je teta Borka iz grupe ljudi prvo pozvala mene i predstavila me Ocu Stefanu, kako bi uzeo prvi blagoslov, naglašivši da dolazim iz daleka i da sam duhovno čedo Oca Gavrila iz manastira Lepavine. Kada mi je davao blagoslov, Otac Stefan je dodao, ajde Nešo neka je Gospod s tobom.
Ikonostas u maloj kapelici u manastiru Velika Remeta
Ubrzo je došlo vreme večernje službe u maloj kapelici na spratu u zgradi. Tokom večernje koja je trajala tri sata, tri puta smo celivali središnju ikonu i Krst Sveti. Sa leve strane na zidu je bila velika čudotvorna Ikona Hrista našeg Spasitelja, a pored Nje, i još jedna Hilandarska Ikona Presvete Bogorodice Trojeručice. Po kojoj ovo mesto još jednom podseća na naziv srpska Sveta Gora. Na kraju molitve blagi o.Stefan nas je na blagi, ali oštar način upozorio na zadatke nas hrišćana, baš kao i nepoznati pisac nepoznate knjige koju smo sestra Nataša i ja čitali za pevnicom u manastiru Krušedol, skoro iste reči, po drugi put, a osećam da ću to ćuti i treći put večeras, ako Bog da, pa da stignem da poslušam i akatist Presvetoj Bogorodici na radio Blagovesti koje čita otac Gavrilo. Opet sam upozoren na važnost misionarenja u životu, i to samo i jedino vlastitim životnim primerom.
o.Stefan ispred ikonostasa u kapelici manastira Velika Remeta
Nekoliko minuta kasnije, našli smo se u manastirskoj trpezariji, gde smo večerali, a potom nastavili da pričamo, glasno i bez prestanka i ko najviše? ponajviše ja, koji sam drugi put do tada imao priliku da budem upozoren na razumnost, no izlazilo je iz mene zadovoljstvo što su tu bili ljudi iz raznih srpskih krajeva, Banja Luke, Beograda, Vranja, svi smo se našli za trpezom, ubrzo me je malo uhvatila i tuga, jer sam znao da ih napuštam uskoro, naime, kasnije sam se pozdravio sa tetom Borkom, sestrom Natašom i ostalima te nastavio put Beograda, a oni su krenuli prema konacima gde su prespavali da se pripreme za sutrašnju Sv. Liturgiju.
U trpezariji..
Krenuo sam u 20:30, tako da sam u Beograd na stan stigao na vreme. Na vreme da se uključim na Internet i uhvatim radio signale Radio Blagovesti, na kojima Otac Gavrilo svakodnevno čita akatist Presvetoj Bogorodici. Na to me podsetila danas ikona Blagovesti u manastiru Krušedol, i omogučila mi da sve stignem danas da uradim i ne zakasnim na početak Akatista Njoj u čast. Slava Bogu i Presvetoj Bogorodici na nebu.
Nenad Badovinac
21.03.09.
| | |
Postao 04/01 u 03:44 PM
|
Komentari:
Post poslije: NOVA KNJIGA U IZDANJU EPARHIJSKOG UPRAVNOG ODBORA
Post prije: ITALIJA: PRAVOSLAVNE SVETINJE I LJUDI
