JEVANĐELJSKA LJUBAV KOJA NIKADA NEPRESUŠUJE
Posmatrajući apokaliptično vrijeme u koje živimo odlućih se da svoja osjećanja prenesem kroz pisanu riječ u druga srca koja isto osjećaju, a možda u vrtlogu vremena u kojem se nalazimo ne znaju to osjećanje da definišu…
Ponovo ne zato sto nisu duhovni, već zato što se ostvaruju rijeci proročke: “I sto ce se bezakonje umnožoti ohladnjeće ljubav mnogih”(Mat. 24, 12).
Kako što je biljci potrebna voda da raste i plod donosi u svoje vrijeme, tako je i čovjeku potrebna ljubav da bi se mogao razvijati u Bogu. Mi ljubavlju Božijom dišemo, hodamo, i činimo sve sto je dobro. Kao sto Apostoli radiše, kako sto Sveti radiše tako i mi da činimo, jer ljubavlju ovaj se svejt okreće u vasioni, ljubav odrzava sklad, a svi znamo da je suprotno ljubavi mržnja koja vodi u rat ili nesklad, bezakonje.
LJUBAV ISTINE
Vele da na Svetoj Gori ima monaha koji se mole za cijeli svijet. Ja sam taj pojam bogomoljca za cijeli svijet čuo nedavno, ali kada sam čuo za takve ljude činimi se da sam shvatio smisao, shvatio cilj, i zaista cilj svakog čovjeka je ljubav za cijeli svjet. Ma koliko svijet da je otpao, ma koliko da je izgubio naličje Božije mi moramo ljubavlju kroz molitvu da ga nanovo radjamo, da ga pretvaramo u ono što će doći, u Carstvo Nebesko, a Carstvo Nebesko je unutra u srcima našim u duši našoj. Cijeli ovaj svijet po kome hodamo nismo mi na njemu, već on je u nama, a kakvi smo mi iznutra takav je i ovaj svijet izvana. Jer ako je oko naše zdravo cijelo tjelo naše će svjetlo biti. Ako je oko budno za duhovne stvari ako spozna ljubav koja od Boga ishodi, ako spozna istinu kojoj nas uči Crkva i samo Sveto Pismo, eto Carstva Nebeskog na zemlji, eto Hrista u nama, eto Hrista sa nama!
“Evo stoim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime, i on sa Mnom”(Otk.3,20) i “Isus odgovori i reče mu: Ko ima ljubav k Meni, držaće riječ moju; i Otac moj imaće ljubav k njemu; i k njemu ćemo doći, i u njemu ćemo se staniti”(Jovan 14,23.) Gospod naš Isus Hristos dao nam je standard kojim trebamo da živimo, da hodamo, dišemo. Gospod nas poziva na ljubav kroz držanje riječi Njegove, držanje zapovjesti Njegovih, tako ako mi poslušamo riječ Njogovu mi otvaramo vrata Njemu da se useli u nas Duhom Svetim koga nam posla. A kada se Duh Sveti počne da ispunjava nas tada smo mi kao pojedinci spremni da obožujemo svjet oko nas, budući da smo poceli da obožujemo svjet u nama. Na takvo djelo je pozvan svaki onaj čovjek koji je član crkve, koji se trudi da pobjedi sebe, koji djelima otvara vrata Hristu, i čini sve ono na šta nas je Gospod pozvao da činimo: “Jer sve što je na svjetu, tjelesna želja, želja očiju, i ponos života, nije od Oca nego je od svjeta”(1. Sab.Posl.Jovanova 2,16.), “A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vera.”(Gal. 5,22). Zato mi mladi pravoslavni ljudi koji tražimo, i trudimo se da živimo u Bogu, dužni smo da obožujemo svijet ovim rodom duhovnim.
„Sej, sej, jer ne znaš gde ce seme pasti“, rekao bi jedan divni duhovnik.
LJUBAV K BEZAKONJU I LJUBAV K ISTINI
„Jer ce doći vrijeme da zdrave nauke neće slušati, nego ce po svojijem zeljama nakupiti sebi učitelje, kao sto ih uši svrbe“ 2 Tim 4,3.
Gospod naš prije svega poziva da sa poslušanjem izvrsavamo riječi Njegove. Za to poslušanje On nama daje dragocjeni biser koji svjetli ne svjetlošću ovoga svijeta nego svjetlošću nebeskom u vječnosti, daje nam vječni život.. Mnogi ljudi danas zasljepljeni ovim svijetom, uzimaju bisere čiji sjaj nije vječan, prodaju svoju vječnu dusu, za nesto propadljivo, truležno, za nesto čiji sjaj danas jeste a sjutra nije.
Dans dakle kada se riječ Gospodnja čula po cijelom svijetu:“I propovjedaće se jevanđelje o Carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći pošljedak.“(Mat. 24,14). Ljudi zbog svoje obremenjenosti ovim svijeto su počeli vise nego ikada da iskrivljuju zakon Gospodnji. Ti ljudi ponovo razapinju Hrista ludim umovima svojim i gordim srcima svojim. Razapinju Hrista koji je bio bijen za nas, Hristos koji je bio pljuvan za nas, Hristos koji je raspet za nas, oni ga ponovo razapinju i viču“ Sidji sa krsta ako si sin čovjeciji“, viču u ludosti svojoj, po strastima i slabostima duše svoje koju neće da oboze zrtvom Hristovom. No ovoga puta Gospod će im ispuniti želju na njihovu propast, doći će Gospod i prisustvom duha svoga, duha ljubavi i duha istine, porobiće duh lazi koji ljudi u svom bezumlju stvoriše, i danas stvaraju. Kažem bezumlju zato sto odbaciše Gospodnje zakone i okrenuše se volji đavoljoj, pa tako ce ih i Gospod predati đavolu u vlast.
Jos su Apostoli u ono vrijeme govorili o tajni bezakonja koja djeluje: „Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koj sada zadržava“(2.Sol. 2,7.) Mi hrišćani pravoslavni, mi smo duzni da zadrzavamo, duzni smo da slusamo Hrista, da tvorimo volju Njegovu, i da izlivamo na ovaj svijet ljubav, jer Hristos kroz ljude izliva ljubav na cijeli svijet. Dužni smo da zadrzavamo, da smetamo, i ometamo, zelju onih svijetoljubaca(sotono-ljubaca), onih bezumnih dusa, koje žele da bezakonje, i bezakonika svijeta ovog zacare da im bude vladar, da ih pase po njihovoj ludosti u vječnu smrt, vječni ad. Da ih pase na pašnjake bezakonja, svojevolje, idolopoklonstva, na pašnjacima svjeta ovog. Dok će Hristos pasti sluge svoje na pašnjacima vječen ljubavi i istine onog svjeta koga svako zdravo srce vidi sada kao kroz maglu, ali veoma brzo u treptaju oka licem u lice ce vidjeti i okusiti taj svijet. Duzni smo da znamo Istinu da gajimo pravoslavlje srca, pravoslavlje ljubavi, i danas u ovim smutnim vremenima svjetlimo svjetlošću ljubavi Hristove koji On izliva na sluge koje ga slušaju i tvore riječ Njogovu.
Sluge Hristove se razaznaju po ljubavi, kako kaze Pismo, a sluge đavolje se poznaju po protivljenju i neposlušanju, po svojevolji, a to su „vrline“ satanske koje rađaju bezakonje. Tako je i Gospod dosao kako Sam kaze da donese na zemlju ne mir nego mač, da odvoji Istinu od lazi, jer „cijeli svjet u zlu leži“.
Gospod u nama hrišćanima gradi vojsku koja treba da pobjeđuje ovaj svjet i duse drugih ljudi da uzdize ka nebu, ka vječnosti.
“A dalje, braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite. Što i naučiste, i primiste, i čuste, i videste u meni, ono činite, i Bog mira biće sa vama“(Filiblj. 4,8)
Mir Vam i radost u Gospodu!
brat, Petar Martinović
| | |
Postao 07/11 u 10:36 AM
|
Komentari:
Post poslije: CUDO U SRBIJI
Post prije: O PRAVILNOM I NEPRAVILNOM POSLUSANJU
