ARHIMANDRIT JOVAN KRESTJANKIN: Caru carevo ili žig zveri
Dragi moji, deco Crkve Hristove! U sadaÅ¡nje dane, kada nebo i zemlja likuju zbog neizrecive milosti Božije – zbog roÄ‘enja u svetu njegovog Spasitelja, kada Pravoslavna Crkva 2000-godiÅ¡njim stradalniÄ?kim stajanjem u istini i svojim spasonosnim naporima potvrÄ‘uje, da je s nama Bog, kada je sabor proslavljenih NovomuÄ?enika ruskih založio u temelj Crkve plod svoje krsne setve, i Božijom milošću narod Rusije poÄ?eo se sećati slavne hrišćanske proÅ¡losti i sada nalazi put u hram Božiji, k Bogu – treba da se radujemo i živimo živom Verom i nesumnjivom nadom na Boga i Njegovu Svetu Crkvu. Živeti i svakodnevno se sećati da nas je peÄ?at dara Duha Svetoga, primljen u Svetom KrÅ¡tenju, uÄ?inio decom Božijom i blagodariti Bogu za to.
Ali u ove duhovne i svetonosne dane tamna senka duhovne uzrujanosti uzborukala je umove i srca verujućih, i liÅ¡ava ih ne samo radosti vaseljenskog i veÄ?nog slavlja, nego i same vere i pouzdanja. Ko to iznova, kao u vremena Spasitelja, prilazi Njemu sa lukavim pitanjem: “Šta ti misliÅ¡? Da li nam je dopuÅ¡teno davati danak ćesaru ili ne?â€? (Mt.22,17; Mk.12,14; Lk.20,22). Na savremenom jeziku to glasi ovako: “Treba li prihvatiti novi sistem oporezivanja ili ne?â€?
Odgovor je paradoksalan. Sami pravoslavni verujući Hrišćani: sveÅ¡tenici i mirjani, zaboravivÅ¡i na promisao Božiju, na Boga – ustupaju vlast mraÄ?nim silama. Kao Å¡to se tada kuÅ¡aÄ?i Spasitelja nisu zadovoljili Njegovim odgovorom i udaljili na neko vreme, da bi smislili novu podvalu za Njega, tako i sada odgovor sabornog crkvenog uma koji je dala Crkva radi razjaÅ¡njavanja problema nije prihvaćen – i produžava se smuÅ¡enost i panika unutar Crkve i meÄ‘u naorodom Božijim, u samoj stvari sve to izaziva neprijatelj Božiji, neprijatelj Crkve, neprijatelj naÅ¡eg spasenja.
Pitanje uvoÄ‘enja liÄ?nih elektronskih brojeva poreskih obveznika od strane države trudom neprijatelja Božijeg i lažnim glasinama o uvoÄ‘enju u IPB (identifikacioni poreski broj) sa tri Å¡estice dovelo je u Crkvi do velike pometnje i postalo za nas provera koja je kod mnogih verujućih projavila odsustvo vere i poverenja u Majku Crkvu.
Dragi moji, upravo tome je težio neprijatelj, uvodeći u bar-kod broj “666â€?, a ne neÅ¡to drugo. A kako lako i bezbolno je ovaj sudbinski broj uklonjen, uÄ?inivÅ¡i svoje! Broj je uklonjen, a metež i raskol u Crkvi nastavljaju da se produbljuju. I razgovori o žigu antihrista, o “obezblagodaćenostiâ€? naÅ¡e Crkve, o skorom kraju sveta uznemiravaju umove vernih.
SektaÅ¡ka i protivcrkvena raspoloženja i reÄ?i odjekuju , nažalost, i s crkvenih avmona. U istoriji Crkve takva raspoloženja su doživljena ne jednom, a naroÄ?ito u periodima politiÄ?kih potresa, katastrofa, ratova i svakovrsnih “perestrojkiâ€?. ÄŒak su se i veliki stubovi Crkve u tom pogledu varali.
Evo kako opisuje sliÄ?na zbivanja stanovnik naÅ¡e svete Pskovo-PeÄ?erske obitelji veliki podvižnik pobožnosti mitropolit Venijamin (FedÄ?enko): uzrok sliÄ?nih pojava je u duÅ¡i Ä?ovekovoj… uvek je za Ä?oveka sablažnjivo sve Å¡to je tajanstveno, neobiÄ?no, natprirodno, Ä?udesno,; a naroÄ?ito sve Å¡to je straÅ¡no. A pri tom se javlja lažna “revnostâ€? za Boga… Sve je to odavno poznato u duhovnom životu. Ali, sliÄ?ni pokreti, periodiÄ?no , kao vulkanske erupcije, izlaze na videlo tokom istorije. To je obiÄ?no bilo povezano s nekakvim politiÄ?kim potresima, katastrofama, ratovima i ugnjetavanjima. Nužno je boriti se s tom duhovnom bolešću. Sam ap. Pavle poÄ?eo je tu borbu napisavÅ¡i celu 2. Poslanicu Solunjanima ( a delom i 1.), gde on zapoveda da se ne veruje “ni duhu, ni reÄ?i, ni poslaniciâ€? (2.Sol. 2-4). Bez obzira na ovo, sliÄ?ni pokreti u istoriji nicali su uvek iznova. ÄŒak su i neki veliki stubovi Crkve greÅ¡ili u odreÄ‘ivanju “rokovaâ€? kraja svetaâ€?. Na primer, Sv. Jovan Zlatousti je otvoreno pisao da kraj sveta treba oÄ?ekivati negde oko “Ä?etiristote godineâ€?. “Neću pogreÅ¡iti(!), govorio je ukazujući na približan datum oko 400. godine…I pogreÅ¡io je: proÅ¡lo je 1548 godina od toga dana, kraja sveta nema. To je napisano u 8. tomu njegovih dela, u tumaÄ?enju Hristovog razgovora sa Samarjankom (Evangelije po Jovanu, gl. 4).
SliÄ?no tome je, u vreme progona ikona i ikonopoÅ¡tovalaca – od 6. do 9. veka- mislio o “skoromâ€? kraju sveta i Sv. Teodor Studit. I uopÅ¡te, mnogi su se mnogo puta bavili ovom idejom. U Rusiji, o tome je govorio o. Amrosije Optinskiâ€? (Mitr. Venijamin FedÄ?enkov, “Zbog Pravoslavlja pomilovaće me Gospodâ€?…SPB.1968.god.).
Ali evo doživeli smo 2001. godinu, a kraja sveta nema i život se produžava. I Hristos, Koji je doÅ¡ao u svet da greÅ¡ne spase, produžava svoj podvig ljubavi prema rodu Ä?oveÄ?anskom. On nam je darovao put ka spasenju, samo je On put spasenja za Hrišćane i prvih i poslednjih vremena – i ovo je vera u Promisao Božiji i život po veri. Sam Gospod naÅ¡ Isus Hristos u Svojoj prvosveÅ¡teniÄ?koj molitvi moli Boga-Oca za sve koji veruju u Njega:â€?Ne molim da ih uzmeÅ¡ sa sveta, nego da ih saÄ?uvaÅ¡ od zloga.â€? Dragi moji, to moli Hristos za nas! Tako smo, Božijom zapovešću mi, deca Božija, pozvani da živimo u svetu. MeÄ‘utim, svet može biti razliÄ?it – hrišćanski, paganski, bogoboraÄ?ki, a mi smo pozvani da u bilo kakvom svetu posvedoÄ?imo svetlost Hristovog uÄ?enja i Istine, a to je po reÄ?i Pisma – “ljubav, radost, mir, dugotrpeljivost, dobrota, milosrÄ‘e, vera, krotost, uzdržanje. Za takve nema Zakona.â€?
U pretprazniÄ?nom kanonu na KrÅ¡tenje Gospodnje Crkva, sasvim jasno opisuje pravilan odnos prema onome Å¡to je svetovno i onome Å¡to je Božansko, odnos koji važi za sve koji idu za Hristom. “Napisao si se, ali se nisi uÄ?inio slugom povinujući se ćesarevoj naredbi, nego si nas koji smo isprva prodani zakonom greha oslobodio sada i udostojio usinovljenjaâ€?. Po primeru Spasitelja mi se verujući, pokoravamo državnim zakonima, ostajući , pri tome, duhovno slobodni kao sinovi Božiji, sinovi Svetlosti!
Kako da se na setimo u sadaÅ¡njoj situaciji onog trenutka u životu Crkve kada je ona uÅ¡la u bespuća revolucionarne smutnje i kada je bilo potrebno nauÄ?iti se živeti i saÄ?uvati Crkvu u vremenu potpunog bezakonja. A naÅ¡ SvajtjejÅ¡i Patrijarh Tihon je svaki dan prebroÄ‘ivao u duhovnom spokojstvu, jer je verovao Bogu i Njemu je predavao Crkvu i sebe i narod Božiji.
Verovati Bogu- eto u Ä?emu je naÅ¡a snaga, naÅ¡e suprotstavljanje smutnji i raskolu u Crkvi. SvedoÄ?anstva istinske vere ostavili su nam ruski NovomuÄ?enici. Tako, sveÅ¡tenomuÄ?enik mitropolit Venijamin Petrogradski piÅ¡e uoÄ?i svoje muÄ?eniÄ?ke konÄ?ine:” ...Hriâ€?tos je naÅ¡ život, svetlost i mir. S Njim je uvek i vazda dobro. Treba viÅ¡e vere, treba viÅ¡e da je imamo, mi pastiri. Zaboraviti svoje samopouzdanje, um, uÄ?enost i dati mesta blagodati Božiojo- evo istinite hrišćanske duhovne izgraÄ‘enosti.â€? Vernik živi u miru sa Hristom, umire u Hristu i ide ka Hristu. I niko nas ne može razdvojiti od ljubavi Božije: ni briga ,ni teskoba, ni kleveta Boga i Crkve, koju seje neprijatelj roda ljudskog.
A strah tamo “gde ne beše straha�, sda je paralizovao veru i oduzeo nadu mnogima i senka neprijateljeva upinje se da zakloni Sunce Pravde-Hrista. Ne daj, Bože, da tako bude!
Dragi moji, kako smo se to prepustili panici smatrajući da ćemo poniÅ¡titi svoje ime hrišćansko, zamenivÅ¡i ga brojem? Ali zar se to uopÅ¡te može desiti u oÄ?ima Božijim? I zar ne pamtimo mi sve one sveÅ¡tenoslužitelje, mirjane-Hrišćane, koji su tokom dugog perioda života morali da zaborave svoja imena, prezimena, koja su bila zamenjena brojem. Mnogi su tako i otiÅ¡li u veÄ?nost, samo sa brojem, a Bog ih je primio u Svoje OÄ?insko naruÄ?je kao SveÅ¡tenomuÄ?enike i MuÄ?enice, i bele pobedniÄ?ke rize sakrile su pod sobom njihova zatvoreniÄ?ka odela. Nije bilo imena, ali je Bog bio blizu i Njegovo voÄ‘stvo je vodilo svakog zatoÄ?enog vernika kroz sen smrtnu svakoga dana.
Kod Gospoda nema shvatanja o Ä?oveku kao broju: broj je neophodan samo savremenoj raÄ?unarskoj tehnici; za Gospoda nema niÄ?eg skupljeg od Ä?ovekove duÅ¡e, radi koje je On poslao Sina Svoga Jedinorodnog Hrista- Spasitelja. I Spasitelj je doÅ¡ao u svaet sa popisom stanovniÅ¡tva.
A Å¡ta reći o kontroli i totalnoj Å¡pijunaži kojima tako plaÅ¡e prostoduÅ¡ne ljude? Kada i u kojoj to državi nije postojala tajna kancelarija? Sve je to već bilo…sve biva…i biće… ali niÅ¡ta ne spreÄ?ava verujućeg Ä?oveka da se spasava. I svaki ide kroz život svojim krsnim putem, verom prohodeći sve sa Ä?im se susreće na svom životnom putu. I verujući prima sve iz ruke Božije sa uverenošću da sve koristi spasenju.
Bolje da razmislimo o tome, Ä?ega uvek treba da se seća pravoslavni Hrišćanin- Svevidećeg Oka Božijeg, Koje je videlo kako se tkalo naÅ¡e telo, o angelu svetlosti i angelu tame, koji motre svaki naÅ¡ korak, savku naÅ¡u misao-od detinje kolevke do smrti. Mislimo li mi o tome? Mi se sada (viÅ¡e nego Boga) bojimo žiga antihristovog, koji će biti “u vreme onoâ€?, za koje ne znamo da li ćemo ga doživeti. A evo o žigu naÅ¡eg liÄ?nog greha malo ko se zamisli. A upravo on, taj žig, predaje Ä?oveka pod vlast antihristove stihije i postaje stvarni predobraz tog žiga. Njega se ustvari treba bojati! I niÅ¡ta Božansko neće proći kroz taj straÅ¡ni grehovni žig, kojim mi svi svakodnevno žigoÅ¡emo svoj um i srce. Gospod, pak, znajući naÅ¡u nemoć, dao nam je pokajanje- razreÅ¡enje grehova.
Ali, oÄ?išćenje duÅ¡e, uma i srca vrÅ¡i se samo u Crkvi, samo u Svetim Tajnama. Upravo na Crkvu je sada ustao neprijatelj!
Da, sve Božansko Pismo ispuniće se bez sumnje. Da, biće pred kraj sveta tri i po godine takva nevolja kakve nije bilo od stvaranja sveta, i time će biti obeležena vlast antihrista. Da, biće Slavni i StraÅ¡ni Dolazak Spasitelja, Koji će ubiti neprijatelja dahom usta Svojih. Sve će to biti, ali- kada? Vremena i rokove odredio je u Svojoj vlasti Gospod Bog-Otac, a zaustaviti Promisao Božiji ili izmeniti ga ne može ni najmoćnija ruka. I nama nije moguće ni da ubrzamo dolazak tog Ä?asa, niti da ga spreÄ?imo. A živeti u Bogu treba sada i odmah.
A već sada neki zovu vernike da se povlaÄ?e u Å¡ume, pustinju, u tajne odaje: nemojte uzimati identifikaioni broj, nemojte se upisivati u novi sistem državne evidencije, idite iz sveta, idite iz Crkve…
Ali kako se spasti? Kako živeti, kako gajiti decu u Bogu u svetu, o tome svi ćute. Već sada potok gorkih i suznih pisama, nedoumice, zapljusnuo je duhovnike:kažu, naÅ¡a Crkva je već dobila svoj poreski broj i u nju, onda, viÅ¡e ne treba ići. Starica, koja je celog života i u najteže vreme saÄ?uvala vernost Bogu i Crkvi, sda kada je pri kraju života, otpada od spasonosne laÄ‘e Crkve…I ko će dati odgovor pred Bogom za sablažnjavanje svih ovih malih , koji su se prostoduÅ¡no spotaknuli na ono Å¡to sa duhovnim životom nema nikakve veze-na identifikacioni preski broj…
Pogledajte kakva se provera naÅ¡e vere i njene trezvenosti, njene duhovnosti zbiva u naÅ¡e dane…PeÄ?at Hristov pojavio se u svetu kroz Njegovo spasonosno delo. Krst koji je bio oruÄ‘e sramne kazne, osveÅ¡tan Krvlju i blagodaću naÅ¡eg Isusa Hrista, postao je Hristov peÄ?at neograniÄ?ene sile za pobeÄ‘ivanje Ä‘avola.
Sad, pak, mnogi govore samo o broju 666 kao žigu antihrista. Ali, zar je antihrist već osvojio vlast u svetu? Zar su već izbrisane državne granice…I zar se antihrist već zacario, i zar su ga priznali svi kao vladara Ä?itavoga sveta, Ä?ime je zadobio pravo na svoj peÄ?at?
Ali, joÅ¡ apostol i jevanÄ‘elista Jovan Bogoslov govori da se u njegovo vreme pojavilo mnogo antihrista. Mnogo ih je bilo – razliÄ?itih nevera, smutljivaca, sablaznitelja, raskolnika i kvaritelja, ali to joÅ¡ nije bio onaj jedinstveni antihrist koji će po dopuÅ¡tenju Božijem dobiti vlast nad svetom, i onima koji žive u njemu na tri i po godine. Svi treba da se sećamo, da sada joÅ¡ živimo u spasonosno vreme, u vreme blagodatno, kada je spasitelj sveta Hristos spreman da primi i spase svakoga greÅ¡nika koji uzdahne Bogu za svoje spasenje. Spasavamo se i spasavaćemo se u Crkvi, ograÄ‘ujući se strahom Božijim od svakog greha, od lukavstva, laži i pritvornosti i samovolje.
Dobro je sada, kada se u narodu budi hrišćansko samosaznanje, da svi shvatimo kome su i zaÅ¡to su baÅ¡ sada potrebni takvi nehrišćanski metodi borbe za “sloboduâ€?. A i pitanje je od Ä?ega treba da budemo “slobodniâ€??
Da li od hrišćanske crkvene discipline, jer takvi svojim privatnim miÅ¡ljenjem osporavaju saborni glas Crkve? Da li od Crkve jedine saborne, pa da se odazovemo na poziv one raskolniÄ?ke manjine koja zove vernike u “katakombeâ€? , da bi se potom sve toizrodilo u sektu? Da li od plaćanja poreza…?
Na oprez decu Crkve navodi to što se ovakvi, u želji da dostignu svoj cilj, ne gnušaju, da se koriste metodom “oca laži�, đavola, odnosno klevetom!
Od poÄ?etka pojave ove smutnje napisao sam ne malo pisama u vezi sa identifikacionim poreskim brojem. I evo jedno od njih je, voljom Božijom, preko Interneta objavio Sretenjski manastir, tako da je postalo dostupno Å¡irokom auditorijumu. Ali, to moje pismo su proglasili za lažno, tj. da nije moje. Danas se opet i opet, upravo zbog toga, potpisujem pod ovim Ä?lankom…
Sada sam u vezi sa tim Å¡to moje ime upliću u klevetu oni, koji se bore protiv Crkve, obavezan reći svima, koji su uvuÄ?eni u ovu psihozu: BOJTE SE PODELE I RASKOLA U CRKVI!
Bojte se da ne otpadnete od Majke – Crkve, jer samo ona jedina zadržava lavu antihrišćanske razuzdanosti u svetu sada!
Bojte se da sudite crkvenim sveÅ¡tenim stareÅ¡inama, jer to je pogibija i bez antihristovog peÄ?ata!
BOJTE SE GREHA!
…Jer otiÅ¡avÅ¡i od Crkve, mi ćemo naslediti upravo to od Ä?ega se sada bojimo.
ZapeÄ?atimo na tablicama srca i uma duhovnu osnovu naÅ¡eg jedinstva s Bogom:â€?Sine, daj mi tvoje srceâ€?. DuÅ¡u i srce, verno Bogu, Gospod neće dati neprijatelju na uniÅ¡tenje!
Uz savremene tehniÄ?ke mogućnosti “moguće je zapeÄ?atiti sve narode “brojevimaâ€? i “Ä?ipovimaâ€? i “peÄ?atimaâ€?. Ali, oni duÅ¡u ljudsku ne mogui ozlediti ako ne bude svesnog odricanja od Hrista i svesnog poklonjenja neprijatelju Božijem.
Životne reći Spasitelja našega neka nam budu rukovodstvo i putovođa po životnom burnom moru:
“Mir vam ostavljam, mir Svoj dajem vam; ne dajem vam ga kao što svet daje. Neka se ne zbunjuje srce vaše i neka se ne boji� (Jn. 14,27-28), “verujte u Boga, i u Mene verujte� (Jn.14,1)
Sa ruskog: Filotej Dilberović
JEROÄ?AKON AVELJ SEMJONOV
IDENTIFIKACIONI BROJ-ORUÄ?E GLOBALIZACIJE
UvoÄ‘enje identifikacionih brojeva naruÅ¡ava Bogom ustanovljeni predak…Što se tiÄ?e odnosa prema liÄ?nosti, umesto imena se dobija broj: umesto AnÄ‘ela-ÄŒuvara i vere u Boga – kompjuterska bezbednost i vera u sistem “novih svetskihâ€? vrednosti; umesto Crkve hijerarhijska potÄ?injenost Svetskoj vladi.
Dobrovoljnim prihvatanjem liÄ?nog koda Ä?ovek postaje deo globalnog sistema, koji propoveda mundijalizam, a koji sa svoje strane obećava celom svetu sva “blagaâ€? ovog sistema i nagoveÅ¡tava skori dolazak svoga mesije. Pored toga, identifikacioni broj je doživotni broj, a ne broj dokumenta ili elektronske legitimacije, već broj liÄ?nosti. Zato takav odnos broja prema Ä?oveku pretenduje na njegovo ovekoveÄ?enje, tj. taj broj će biti posmrtan. Sam karakter cifarskog imena oznaÄ?ava da je identifikacioni broj , kao i elektronski pasoÅ¡-legitimacija i identitet liÄ?nosti, pasoÅ¡ Ä?oveka, njegova “ikonaâ€? u kompjuterskom sistemu, pasoÅ¡ virtualnog dvojnika koji odreÄ‘uje liÄ?nost Ä?oveka. A s obzirom da identifikacioni broj nosi u sebi upravo religijski smisao, on predstavlja simbol vlasti nad Ä?ovekom “gospodaraâ€? ovog apokaliptiÄ?kog trgovinsko-finansijskog sistema, Ä?ime je dobrovoljno prihvatanje identifikacionog broja put odricanja od Hrista. Zbog toga je netaÄ?na tvrdnja, da ni identifikacioni broj , ni elektronski pasoÅ¡, ni mikroÄ?ip, niti ikakva “tehnoloÅ¡ka sredstvaâ€? i spoljaÅ¡nji znaci ne mogu da utiÄ?u na duhovni život liÄ?nosti. Identifikacioni broj nije viÅ¡e u dometu delatnsoti Ä?oveka i njegovog unutraÅ¡njeg života, već , suprotno, on je njegov pokazatelj, odreÄ‘uje ga, on je potvrda Ä?ovekovog odricanja o vere i istinitog Boga. Tvrditi, da identifikacioni broj ne može da utiÄ?e na duÅ¡u je isto Å¡to i nazivati sebe Hrišćaninom, a biti Ä?lan komunistiÄ?ke partije. Svima je poznato da je Hrišćanstvo u antagonistiÄ?kom odnosu prema komunizmu, i obrnuto. Drugim reÄ?ima: identifikacioni broj je pasoÅ¡ mundijalizma. I ukoliko su državni pasoÅ¡i legitimacije liÄ?nosti kao graÄ‘anina zemlje, identifikacioni broj, a tim pre elektronski pasoÅ¡ su legitimacije Ä?lanstva u svetskom antihristovskom sistemu. Na taj naÄ?in, bez obzira da li Ä?ovek prihvata u znanju ili neznanju ili mu je svejedno, samim dobrovoljnim prihvatanjem ovog sistema odriÄ?e se od Hrista i Njegove Crkve…
Put identifikacionih brojeva je put izgradnje lažnog raja na zemlji, “raja bez Bogaâ€?, na Ä?ijem Ä?elu će biti lažni mesija, i govoriti o tome, da identifikacioni broj nema nikakvog uticaja na duhovni život, da ni “brojeviâ€?, ni “Ä?ipoviâ€? bez svesnog odbacivanja Hrista i klanjanja Božijem neprijatelju ne mogu da naude duÅ¡i, jednostavno je duhovna oslepljenost, neshvatanje ozbiljnosti sadaÅ¡njice…Da, za Gospoda Ä?ovek nije broj. Upravo ova Ä?injenica treba da nam bude podstrek da ne prihvatamo “liÄ?neâ€? brojeve. Zar smo mi životinje, koje obeležavaju? MeÄ‘utim upravo to i jeste cilj mundijalizma da od ljudi stvori jednu životinjsku masu, obeleženu brojevima, kako bi oni radi svedoÄ?enja globalnog antihristovog sistema dobili na ruku ili na Ä?elo pogubni po duÅ¡u peÄ?at njegovog zacarenja, poklonivÅ¡i se njemu. Jer sve dotle, dok mi ne dozvolimo da nas pretvore u životinje, antihrist neće moći da se zacari…
Oni koji su već sada primili identifikacione brojeve ili elektronski pasoÅ¡, ako to nisu uÄ?inili radi “oskudice u hraniâ€?, joÅ¡ uvek mogu da si osene ÄŒanim Krstom i nisu liÅ¡eni mogućnosti pokajanja. MeÄ‘utim, bar-kod sa Å¡esticama, kao Å¡to je već sada jasno, smiÅ¡ljen je zato da bi Ä?ovek postao rob mamona, svetskog totalitarnog kompjuterskog sistema… i biće praktiÄ?no nemoguće izići iz njega osim po cenu ispovdanja vere ili muÄ?eniÅ¡tva…A veÅ¡taÄ?ki kreiran haos u svetu, nemoral, krvoproliće i glad od strane Svetske vlade, koji će kulminirati pojavom lažnog mesije, dovešće Ä?oveka do stanja gubitka razuma, kako bi Ä?ovek kao životinja iÅ¡ao da mu se pokloni radi hrane. Upravo zato se sada pomoću identifikacionih brojeva stvara takav trgovinsko-finansijski sistem u kome neće moći niÅ¡ta da se kupi, ni da se proda bez peÄ?ata antihrista, odnos prema identifikacionom broju treba da bude nedvosmislen i beskopromisan. Po svojoj suÅ¡tini i identifikacioni broj i njegov Å¡tampani oblik sa magnetnom trakom i sigurnosnim bar-kodom 666 neće se razlikovati od izjave “Ja sam tvojâ€?, jer sa njima Ä?ovek dobrovoljno prihvata Ä‘avolsku simboliku i sistem…
Stav o. Jovana (Krestjankina) je taÄ?an i osnovan samo u sluÄ?aju prinudnog dodeljivanja brojeva, kao Å¡to je to bilo u koncentracionim logorima, kada volja Ä?oveka nije povezana ni sa kakvim spoljaÅ¡njim uticajem, i samo tada spoljaÅ¡nji znaci ne mogu da utiÄ?u na duhovni život. O. Jovan je proÅ¡ao logore i muÄ?enja , i gledao smrti u lice, i bio i jeste ispovednik Hristov. Njegov stav je proniknut dubokim optimizmom i snagom vere, on je svedoÄ?anstvo muÄ?eniÄ?kog života. I sam o. Jovan se neće uplaÅ¡iti da i pred licem antihrista ispovedi veru u Gospoda Isusa Hrista. I upravo sa tog aspekta visine njegovog duha i vere sve Å¡to je on rekao je istinito. Ali, mi smo ipak slabi, nisu nas terali u logore, nisu ni muÄ?ili, mi smo odrasli u “udobnostima svetskog životaâ€?, i na većinu od nas se takav prilaz savremenim eshatoloÅ¡kim dogaÄ‘ajima ne može primeniti. Svima je oÄ?igledno: danas identifikacioni brojevi, sutra pasoÅ¡i, prekosutra- peÄ?ati. Takvi postepeni “ustupciâ€? duhu vremena će dovesti do toga da ćemo, mi raslabljeni, primenjujući ih, zameniti svoju volju, hrabrost i rasuÄ‘ivanje za mogućnost da preživimo u bogoboraÄ?kom globalnom sistemu “ novog svetskog poretkaâ€?, ostajući samo po spoljaÅ¡njim obeležjima sa Hristom. Ali hoćemo li mi zaista biti u Crkvi, u Hristu?
…Na kraju da napomenemo, da se u “Okružnoj poslanici Svetog Sinoda GrÄ?ke Pravoslavne Crkveâ€? od 1998. godine osuÄ‘uje “sveobuhvatni sistem kontrole liÄ?nog života, koji je vreÄ‘anje Ä?ovekove liÄ?nostiâ€?, savetuje se takoÄ‘e vernicima da ne prihvataju pasoÅ¡e koji imaju bogohulni bar-kod 666, o Ä?emu piÅ¡e u poslanici Sv. Sinoda Ruske Crkve od 7. marta 2000. godine: “Apelujemo na vlast Rusije i drugih zemalja, koje imaju većinu pravoslavnog stanovniÅ¡tva da postave pitanje o uklanjanjanju bogohulne sibolike iz bar-koda putem promene meÄ‘unarodnog sistema obeležavanja odgovarajućih znakova.â€?
sa ruskog: Natalija Rakić
| | |
Postao 02/25 u 08:45 AM
|
Komentari:
Post poslije: ZABRANILI SU NAM DA ZVONIMO
Post prije: Monah David Perović: CRKVA: ŠKOLA LIKA I PODOBIJA
